AKAZ - Agencija za kvalitet i akreditaciju u
zdravstvu u Federaciji Bosne i Hercegovine
   
MAPA SAJTA
KONTAKTI

Dokumenti i linkovi
Indikatori izvedbe
Meni


Priručnik za koordinatore kvaliteta

Priručnik za menadžere zdravstvenih ustanova

Politika kvaliteta i sigurnosti zdravstvene zaštite u Federaciji Bosne i Hercegovine

Metodološko uputstvo za uspostavljanje, razvijanje i održavanje sistema poboljšanja kvaliteta i sigurnosti zdravstvenih usluga u Federaciji BiH


Pitanja koja najčešće postavljate:

Nacrt seta indikatora za bolnice

Agencija za kvalitet i akreditaciju u zdravstvu u Federaciji Bosne i Hercegovine (AKAZ) je na osnovu Zakona o sistemu poboljšanja kvaliteta, sigurnosti i o akreditaciji u zdravstvu (Službene novine FBiH br. 59/05 i 52/11) nadležni organ u oblasti poboljšanja kvaliteta i sigurnosti zdravstvenih usluga i akreditacije zdravstvenih ustanova. AKAZ je u skladu sa članom 22. Zakona o sistemu poboljšanja kvaliteta, sigurnosti i o akreditaciji u zdravstvu, razvio nacrt seta indikatora za bolnice koji sadrži 40 obaveznih i 12 elektivnih indikatora.

Indikatori izvedbe predstavljaju moćno sredstvo za uvid u učinkovitost zdravstvene zaštite i utvrđivanje kritičnih oblasti, pa su stoga sastavni dio dobrog menadžmenta i profesionalne prakse.

Ovim putem želimo da dobijemo Vaše mišljenje o predloženom setu indikatora prije nego definiramo finalnu verziju i zatražimo saglasnost federalnog ministra zdravstva. Očekujemo učešće svih direktora i koordinatora u bolnicama u FBiH, s ciljem eventualnih korekcija indikatora te kako bismo ih što bolje prilagodili primjeni u praksi. Stoga Vas molimo da u okviru stručnih tijela unutar bolnice prodiskutujete sadržaj ovog seta indikatora, a sve Vaše pisane komentare i sugestije u vezi s ovom verzijom indikatora možete poslati do 22. aprila 2014. na e-mail: koordinator@akaz.ba ili putem faxa na broj 033/771-880.

Nacrt seta indikatora možete preuzeti ovdje...


Nacrt seta indikatora za domove zdravlja

Agencija za kvalitet i akreditaciju u zdravstvu u Federaciji Bosne i Hercegovine (AKAZ) je na osnovu Zakona o sistemu poboljšanja kvaliteta, sigurnosti i o akreditaciji u zdravstvu ( Službene novine FBiH br. 59/05 i 52/11 ) nadležni organ u oblasti poboljšanja kvaliteta i sigurnosti zdravstvenih usluga i akreditacije zdravstvenih ustanova. AKAZ je u skladu sa članom 22. Zakona o sistemu poboljšanja kvaliteta, sigurnosti i o akreditaciji u zdravstvu, razvio nacrt seta indikatora za domove zdravlja koji sadrži 38 obaveznih i 8 elektivnih indikatora.

Indikatori izvedbe predstavljaju moćno sredstvo za uvid u učinkovitost zdravstvene zaštite i utvrđivanje kritičnih oblasti, pa su stoga sastavni dio dobrog menadžmenta i profesionalne prakse.

Ovim putem želimo da dobijemo Vaše mišljenje o predloženom setu indikatora prije nego definiramo finalnu verziju i zatražimo saglasnost federalnog ministra zdravstva. Očekujemo učešće svih direktora i koordinatora u domovima zdravlja u FBiH, s ciljem eventualnih korekcija indikatora te kako bismo ih što bolje prilagodili primjeni u praksi. Stoga Vas molimo da u okviru stručnih tijela unutar doma zdravlja prodiskutujete sadržaj ovog seta indikatora, a sve Vaše pisane komentare i sugestije u vezi s ovom verzijom indikatora možete poslati do 15. aprila 2014. na e-mail: koordinator@akaz.ba ili putem faxa na broj 033/771-880.

Nacrt seta indikatora možete preuzeti ovdje...


Indikatori kvaliteta za bolnice

prvi set indikatora

Metodološko uputstvo za ovaj set indikatora nastalo je kao odgovor na upite UKC Tuzla a prema zahtjevima iz Akreditacijskih standarda za bolnice, 2005. Ovo je prvi set indikatora, dok će drugi uslijediti u nizu. Ovaj i naredni setovi ne prejudiciraju setove indikatora koji će se definirati za nivo Federacije BiH, mada neki od ovih i narednih indikatora mogu biti sadržani u setovima koji će se propisati za izvještavanja na Federalnom nivou.

Teme indikatora: standardna hirurgija, dnevna hirurgija, intenzivna njega, laboratorij i radiologija.

Popunjene setove indikatora je potrebno dostaviti do 15. septembra 2010.

Prvi set indikatora kvaliteta za bolnice

Metodološko uputstvo

Prezentacija: indikatori kvaliteta



Alat za ocjenu izvedbe za poboljšanje kvalitete u bolnicama

(The Performance Assessment Tool for quality improvement in Hospitals)

Visoka izdvajanja za zdravstvenu zaštitu, uz istovremenu povećanu potražnju zdravstvenih usluga, dovela su do situacije u kojoj se od zdravstvenih ustanova traži više odgovornosti prema javnosti. Potražnja je rezultirala objavljivanjem indikatora izvedbe na temelju kojih se zdravstvene ustanove mogu porediti. Indikatori izvedbe imaju dvostruku vrijednost: daju informacije za prioritizaciju poboljšanja kvaliteta i detaljan opis na koji se način koriste javni fondovi.

Javno izvještavanje uporedivih informacija o kvalitetu zdravstvene zaštite postaje sve prihvaćeniji način poboljšanja odgovornosti i kvaliteta. Kartice za izvještavanje o kvalitetu su veoma važne u SAD-u i Kanadi vec više od deset godina, a predstavljaju i središnji dio reforme zdravstvenog sistema u Velikoj Britaniji. Međutim nezadovoljstvo javnosti, zdravstvenih profesionalaca i menadžera objavljenim indikatorima izvedbe u Velikoj Britaniji pokazalo je da su prioriteti korisnika drugačiji od prioriteta kreatora politike. Istraživanje najčešćih izazova i razlika u provođenju politike u Velikoj Britaniji i SAD-u rezultiralo je nekim specifičnim preporukama i povećanjem učinkovitosti javnog izvještavanja do maksimuma. Komercijalne web stranice, kao što je to Dr Foster, ohrabruju javnost da traži i koristi sistematske informacije o kvalitetu zdravstvene zaštite. Akreditacijski standardi, kojima se zahtijeva da svaka zdravstvena ustanova načini i objavi vodič za pacijente, još više pojačavaju te napore. Ove strategije nisu bez rizika, budući da svaka zdravstvena ustanova želi da se javnosti predstavi u svjetlu koje je bolje nego što jest. Ali, rastući trend prema saopćavanju rezultata javnosti, ima dobru stranu što zdravstvenim ustanovama ne ostavlja mnogo izbora: one volens-nolens moraju da prionu na poboljšanje kvaliteta usluga koje pružaju.

S ciljem ocjene i poboljšanja kvaliteta zdravstvene zaštite, menadžment prvo mora prevesti svoje ciljeve kvaliteta u mjerljive pokazatelje (Indicators) kvaliteta za izvedbu osoblja i cijele organizacije. U tu svrhu treba koristiti različite vrste indikatora od kojih svaka mjeri različite vidove kvaliteta i menadžmentu daje potpune informacije. Indikatori izvedbe predstavljaju moćno sredstvo za uvid u adekvatnost zdravstvene zaštite i utvrđivanje problematičnih oblasti, pa su stoga sastavni dio dobrog menadžmenta i profesionalne prakse.

Slijedeći Donabedian-ovu trilogiju, moguće je mjeriti indikatore strukture (procenat ili broj obučenog osoblja; broj specijalista u poređenju s drugim doktorima; pristup specifičnim tehnologijama; raspoloživost određenih jedinica, npr. jedinice za moždani udar; kliničke vodilje se revidiraju svake 2 godine, broj NMR jedinica u nekoj regiji, itd.), indikatore procesa (npr. vrijeme čekanja na uslugu; procenat davaoca usluga koji slijedi procedure kontrole infekcije; pacijenti koji se liječe prema kliničkima vodiljama; pacijenti s infarktom miokarda koji su primili trombolitičku terapiju; vrijeme od ulaska do tretmana za pacijente s infarktom miokardom; vrijeme čekanja na kontakt s doktorom kod akutnih prijema, broj pacijenata s dijabetesom kod kojih se provodi pregled stopala, itd.) i rezultata izvedbe (npr. procenat klijenata kod kojih je primijenjen odgovarajući metod; procenat pacijenata koji su uspješno tretirani, npr. broj osoba kod kojih su stabilizirane vrijednosti glukoze u krvi nakon edukacije ili broj pacijenata kod kojih je postignuta kontrola bola ili broj pacijenata kod kojih je došlo do ublažavanja simptoma i znakova depresije; opći i specifični morbiditet i mortalitet, npr. broj novih slučajeva karcinoma u prethodnoj kalendarskoj godini, broj smrtnih ishoda u djece < 1 godine u datom periodu; funkcionalni status, npr. broj pacijenata koji imaju smetnje motiliteta; stanje izmjerenog zdravlja; radna sposobnost; komplikacije; kvalitet života; zadovoljstvo pacijenta). Indikatori ishoda mjere kratkoročne zdravstvene učinke tretmana i dugoročne utjecaje na zdravlje populacije (morbiditet, mortalitet, na primjer). Povezujući indikatore procesa i ishoda, istraživači i menadžeri mogu dokazati koje promjene u uslugama poboljšavaju ishode zaštite. Ako stvar obrnemo, pa hoćemo da napravimo indikatore za edukaciju pacijenata, onda bi struktura bila uvezana s neophodnim pomagalima za učenje, proces bi bio sam postupak podučavanja, a ishod bi bila ocjena da li su pacijenti nešto naučili i u kojoj mjeri.

Definiranje dobrih indikatora kvalitete (kliničke izvedbe) je zahtijevno, budući da indikatori moraju dati pouzdane, objektivne i značajne informacije o važnim pitanjima (dakle, trebaju biti zasnovani na dokazima); oni također moraju biti osjetljivi na promjene u izvedbi; moraju biti specifični za analiziranu situaciju i moraju se jednostavno izračunati iz dostupnih podataka. Ne smiju se smetnuti s uma i troškovi prikupljanja podataka, njihovog agregiranja, analize i objavljivanja.

S druge strane, definiranje i korištenje indikatora izvedbe smatra se najvišim prioritetom u domeni zdravstvenih usluga, ne samo zato što su oni neophodni u mjerenju i procjenjivanju kvaliteta pružene zaštite, već i zato što se pomoću njih ostvaruju i revidiraju postavljeni ciljevi organizacije u pogledu poboljšanja zdravstvene zaštite i što indikatori pružaju dokaze o učinkovitosti i finansijskoj isplativosti pojedinih medicinskih procedura. Valja istaknuti da pokazatelji izvedbe ne mjere izravno kvalitet, već ukazuju na problematične oblasti koja onda valja dodatno istražiti na uzroke, opseg i rasprostranjenost substandardne izvedbe. Naime, stope – kojima se najčešće predstavljaju indikatori – ne mjere da li je zaštita odgovarajuća ili dobrog kvaliteta. Stope samo kvantificiraju pojavu nekog događaja, ali nam ne mogu u kvalitativnom smislu reći da li je zaštita ili neka usluga odgovarajuća ili poželjna. Naprimjer, mjerenje dužine hospitalizacije u slučajevima nekih hirurških operacija i/ili procedura nije po sebi dovoljno. Taj indikator može biti uspješan samo ako se razmatra u kontekstu drugih faktora, recimo – varijacija u prosječnom broju dana hospitalizacije tokom vremena; očekivanom prosječnom broju dana hospitalizacije; očekivanom ishodu nakon hospitalizacije; poređenjem prosječnog ležanja u bolnici s drugim sličnim pacijentima i drugim bolnicama.

Na temelju ocjene ispunjenja standarda akreditacijska tijela se fokusiraju na pitanje: da li je organizacija u stanju da pruži kvalitetne usluge? Međutim, na temelju indikatora, akreditacijska tijela fokusiraju se na pitanje: da li organizacija sada pruža kvalitetne usluge? Dakle, dobivaju se odgovori na pitanja šta organizacija radi (procesi) i šta postiže (ishodi). Korištenje indikatora za mjerenje izvedbe samo je jedan od načina praćenja i ocjene kvaliteta zaštite i pruženih usluga, budući da je kvalitet višedimenzionalan. Zbog toga su zdravstvenoj ustanovi potrebni indikatori koji mjere sigurnost, kompetencije zdravstvenog osoblja, podesnost procedura, učinkovitost, efikasnost, kontinuitet zaštite, itd.

Indikatore treba dizajnirati da mjere postignuća postavljenih organizacijskih ciljeva, ali se u praksi oni najčešće biraju na temelju rutinske raspoloživosti bilo kakvih podataka iz bolničkih registara, organizacijskih protokola, knjiga dežurstva, otpusnih listi, registara kontrolnih pregleda nakon otpusta iz bolnice, itd. Međutim, kada postojeći podaci nisu pouzdani ili značajni, menadžeri treba da uspostave nove sisteme za prikupljanje podataka.

Ključni elementi implementacije sistema indikatora izvedbe su uspostavljanje odgovarajućeg sistema za prikupljanje podataka, timski rad, definiranje ciljnih ljudi i timova koji će koristiti indikatore i kako će ih koristiti budući da se zdravstveni profesonalci često osjećaju ugroženima ako ih neko nadzire i mjeri. Međutim, nije riječ o pojedinačnoj, konkrektnoj izvedbi – a to treba objasniti – već o mjerenju procesa i ishoda zaštite nakon agregiranja i anonimiziranja podataka. Nadalje, preduvjet su i dobra koordinacija prikupljanja podataka kroz cijelu organizaciju radi postizanja integralnosti i jednoobraznosti. Jednu osobu ili tim trebalo bi zadužiti u zdravstvenoj ustanovi da vodi aktivnosti razvoja indikatora i da koordinira rad na nivou ustanove. To će izbjeći dupliciranja i stimulirati zdravstvene profesionalce da razmjenjuju uspješne rezultate. U svakom slučaju, top menadžment mora dogovoriti sa šefovima odjela/službi i timovima koji će se podaci prikupljati i koji indikatori će se rutinski koristiti za cijelu ustanovu.

Nakon obrade svih podataka i dobivenih informacija, menadžeri mogu sabirati sve brojeve svakog mjeseca i izračunavati jednostavne stope. Uz pomoć sažetaka iz izvještaja i grafova, mogu potom analizirati trendove ili se porediti s drugim sličnim organizacijama, a najbolje s vodećom u domeni pružanja kvalitetnih usluga ('benchmarking'). Menadžeri mogu praviti i analize troškova koji su povezani s kvalitetom, u pogledu pretjerane upotrebe resursa ili njihove manjkavosti u pravo vrijeme. Naravno, danas se za upravljanje kompleksnim zdravstvenim organizacijama koriste računari i odgovarajući software, što menadžerima značajno olakšava posao (tzv. menadžerski informacijski sistemi, MIS).

Početna

O Agenciji

Akreditacijski standardi

Samoocjena i unutrašnja ocjena

Vanjska ocjena i akreditacija

Facilitacija

Edukacija

Fokus na pacijenta

Klinička revizija

Klinički putevi

Kliničke vodilje

Mentalno zdravlje

Apoteke

Indikatori izvedbe
     
•    Path '09
     •    Path konferencije


Projekti

Publikacije

AKAZ Konferencije

Korisni linkovi

Odabrani članci domaćih autora iz sigurnosti i kvaliteta


Pretraživanje


WWW AKAZ


Za pregled pojedinih dokumenata potrebno je imati
Adobe Reader

AKAZ © 2003 -