AKAZ - Agencija za kvalitet i akreditaciju u
zdravstvu u Federaciji Bosne i Hercegovine
   
MAPA SAJTA
KONTAKTI

Dokumenti i linkovi
Pitanja koja najčešće postavljate
Meni



Ukoliko želite da u Vašoj ustanovi uspostavite sistem poboljšanja kvaliteta, pažljivo pročitajte:

Metodološko uputstvo za uspostavljanje, razvijanje i održavanje sistema poboljšanja kvaliteta i sigurnosti zdravstvenih usluga u Federaciji BiH

Ocijenite Vašu zdravstvenu ustanovu:

Dosadašnji rezultati anketiranja:
Pitanja koja najčešće postavljate:

Važni linkovi da biste više saznali...

  1. ISQua, The International Society for Quality in Health Care
  2. European Society for Healthcare Quality
  3. Picker Institute Europe
  4. Institute for Healthcare Improvement (USA)
  5. National Association for Healthcare Quality (USA)
  6. Haute Autorité de Santé
  7. National Institute for Clinical Excellence
  8. Scotish Intercollegiate Quidelines Network
  9. Quality and Safety in Health Care (QSHC)
  10. Joint Commission Journal on Quality and Safety
  11. International Journal for Quality in Health Care
  12. British Medical Journal
  13. Institute of Medicine Publications
  14. Quality Assurance Project (QAP)

Šta su kliničke vodilje (vodiči, smjernice) i zašto su značajne?

Vodilje za kliničku praksu (Clinical practice guidelines) definiraju se kao «sistematski razvijeni iskazi koji pomažu praktičarima i pacijentima u donošenju odluka o odgovarajućoj zdravstvenoj zaštiti za posebne kliničke okolnosti» . Prema New Zealand Guidelines Group (1998), vodilje za kliničku praksu mogu se definirati i kao sredstva koja premoštavaju jaz između aktualne prakse (i ishoda koji su povezani s takvom praksom) i drugih praksi (i ishoda koji su povezani s tim praksama). Ako se dobro konstruiraju i održavaju, vodilje za kliničku praksu ispunjavaju tri glavne funkcije:

  1. Daju zdravstvenim profesionalcima okvir za odgovarajući standard zdravstvene zaštite koju pružaju svojim pacijentima.
  2. Daju “standarde” na temelju kojih zdravstveni profesionalci mogu pratiti vlastitu kliničku praksu.
  3. Mogu predstavljati (i sve više predstavljaju) edukacijska sredstva u dodiplomskoj i postdiplomskoj nastavi kao i u trajnom profesionalnom razvoju kliničara.

Historija medicine svjedoči nam o mnogobrojnim tretmanima koji su «izašli iz mode». Puštanje krvi (venepunkcija) i čišćenje crijeva, bila su, na primjer, dva standardna pristupa za različita stanja, a danas su potpuno napušteni. Za takve tretmane kažemo da su neodgovarajući, da nisu prikladni, jer očekivane dobiti ne pretežu negativne posljedice takvih intervencija. Odbacivanje intervencija na temelju neprikladnosti nastavlja se i danas. Na primjer, tonzilektomija je u posljednje vrijeme relativno rijetka operacija, kao i mutilirajuća hirurgija za karcinom dojke, te psihohirugija. U posljednje vrijeme značajno je opalo propisivanje antibiotika za infekcije gornjih respiratornih puteva, kao i upotreba benzodiazepina za anksiozna stanja.

Glavna svrha vodilja za kliničku praksu je kliničko odlučivanje na temelju informacija. Vodilje treba dizajnirati i implementirati tako da liječnicima pomažu svojim uputama koje se zasnivaju na znanstvenim dokazima. Uvijek treba jasno navesti oblasti i teme gdje nema dokaza za najbolju praksu ili gdje ne postoji konsenzus.

Velika su očekivanja da će kliničke vodilje reducirati značajne varijacije u kliničkoj praksi. Varijacije su pronađene između kontinenata, na primjer, veća učestalost histerektomije u SAD; između regija ; unutar regija, između kliničara koji rade u različitim sistemima zdravstvene zaštite, i kako je pokazala klinička revizija (Clinical audit), u istoj bolnici. Samo detaljno ispitivanje može odrediti razloge za takve varijacije i takvu veličinu odstupanja za koju možemo reći da predstavlja neprikladan tretman (bilo kao prekomjerna upotreba ili smanjena upotreba). Pippard (1992) je našao da je stopa propisivanja elektrokonvulzivne terapije u dvije susjedne engleske bolnice varirala 12 puta između najvećeg i najmanjeg korisnika.

Sve više rastu očekivanja da će se pacijenti potpuno uključiti u odlučivanje o pitanjima koja se tiču njihovog tijela i izbora (različite dijagnostičke i terapijske intervencije, željeni ishodi). Vodilje za kliničku praksu najbolji su način da dobro informirani pacijent zaigra tu novu ulogu. Međutim, da bi pacijent bio u stanju odlučivati, vodilja treba da sadrži puni raspon mogućih intervencija i ishoda, da raspravi šta je poznato o varijacijama u preferencijalnim izborima pacijenata za dato pitanje i da naglasi one tačke u kojima se može zatražiti pacijentov izbor alternativa. To neminovno vodi zaključku da se u razvojni proces vodilje mora uključiti predstavnik pacijenata. Drugo pitanje koje uključuje mišljenje pacijenata jest predstavljanje vodilje, i to u formatu koji je razumljiv laicima i s minimalnom upotrebom tehničkog žargona.

Pregled kliničkog kvaliteta ili klinička revizija (Clinical audit), kad medicinski profesionalci poredu svoju praksu sa kliničkim standardima, mijenjaju praksu u skladu s nalazima i ponavljaju taj proces, često uključuje vodilje za kliničku praksu kao ishodne kriterije za pregled kvaliteta. Pritom su vodilje polazno mjesto za kliničke standarde, indikatore i lokalne protokole. Ciklična priroda kliničkog audita cesto pomaže da se vodilje za kliničku praksu poboljšaju i da se čak utvrde one oblasti kliničkog rada koje iziskuju hitan razvoj ili adaptaciju kliničkih vodilja. Unutar sistema kvaliteta vodilje su «specifikacije kliničkog procesa», a klinički audit je jedna od komponenti osiguranja kvaliteta.

Vodilje za kliničku praksu mogu olakšati dijalog između kupaca usluga (osiguravatelja) i kliničara, na način da kupci usluga budu informirani o dobroj praksi koja se slijedi, a kliničari mogu opravdati troškove za pružene usluge. Štaviše, osiguravatelji mogu tražiti da «propišu» upotrebu pojedinih vodilja, budući da dobro konstruirane vodilje smanjuju prekomjerno i nepotrebno korištenje resursa, ali isto tako mogu poboljšati kvalitet zaštite u slučajevima smanjene upotrebe resursa za dokazano učinkovite medicinske procedure.

Dani kada je javnost neupitno i s dužnim poštovanjem prihvatala medicinske savjete i preporuke davno je prošlo. Medijsko praćenje medicinskog progresa i medicinskih grešaka, podiglo je do neslućenih visina poznavanje te vrste problematike i očekivanja od strane javnosti. Porast konzumerizma doveo je do sagledavanja zdravstvene zaštite kao robe a pacijente je pretvorio u «potrošače» ili «klijente» s pravom da znaju šta kupuju i s pravom na naknadu ako «proizvod» ne ispuni njihova očekivanja. Raste broj «korisničkih» organizacija koje promoviraju prava pacijenata koji se katkada slikaju kao žrtve ili kao oni koji su jedva preživjeli medicinske usluge. Stopa parničenja u Britaniji je u porastu, mada još nije tako visoka kao u SAD. Razumno je vjerovati da će pridržavanje vodilje koju se podržala profesionalna tijela u značajnoj mjeri reducirati nepodesnu dijagnostiku i liječenje i tako zaštititi liječnika od rizika parničenja. Ali, ovo pitanje nije tako jednostavno, budući da slijeđenje neke vodilje ne mora uvijek voditi dobrom ishodu.

Dobro dizajnirane vodilje predstavljaju značajno edukacijsko sredstvo na svim nivoima – od dodiplomske nastave do kontinuiranog profesionalnog razvoja. Osim toga, zdravstvene profesionalce treba educirati o tehnologiji razvoja vodilja za kliničku praksu.

Optimisti se nadaju da će vodilje za kliničku praksu smanjiti neprikladnost medicinskih postupaka i varijacije u praksi, smanjiti pritisak na liječnike da pružaju usluge koje se ne mogu medicinski opravdati, a da će sve to dovesti do smanjenja rastućih troškova za zdravstvenu zaštitu. Međutim, pesimisti ukazuju na mnoga neodgovorena pitanja. Na primjer, da li se isplati razvoj vodilja za kliničku praksu? Da li se kliničke vodilje mogu sistematično i jednoliko primijeniti na lokalnom nivou? Da li kliničke vodilje obraćaju jednaku pažnju i na nekliničke faktore koji utječu na dijagnostičke i terapeutske procese? Da li i koliko kliničke vodilje sputavaju 'vještinu medicine' i 'kliničko prosudivanje'? To su otvorena pitanja na koja treba odgovoriti.

Početna

O Agenciji

Akreditacijski standardi

Samoocjena i unutrašnja ocjena

Vanjska ocjena i akreditacija

Facilitacija

Edukacija

Fokus na pacijenta

Klinička revizija

Klinički putevi

Kliničke vodilje

Indikatori izvedbe

Mentalno zdravlje

Apoteke

Vaše mjesto za razmjenu dobre prakse

Kutak za EBM trenutak

Projekti

Publikacije

AKAZ Konferencije

Korisni linkovi

Odabrani članci domaćih autora iz sigurnosti i kvaliteta


Pretraživanje


WWW AKAZ


Za pregled pojedinih dokumenata potrebno je imati
Adobe Reader

 

AKAZ © 2003 -