Dolazak “Tete Klementine” u vrtić nije neobičan, učenice i klijenti na kreativnim radionicama zajedno pobjeđuju stigmu i bore se protiv diskriminacije

Voditeljicu Centra za mentalno zdravlje Vitez dr.sc. Klementinu Nuk-Vuković djeca u vrtiću zovu teta. Često je kod njih i u saradnji s odgajateljicama i direktoricom organizira razne radionice na kojima djeca kroz igru i zabavu uče.

Posjetili smo grupu djece koja su krenula u školu ali u vrtić dolaze u produženi boravak i koja su učestvovala u jednom od programa koji je CMZ realizirao s vrtićem a koji se zvao “Vrtić bez igračaka”. Djeci se program toliko svidio da su uključili roditelje i od njih su tražili da manje koriste telefone.

“Vidjeli smo da se možemo zabaviti kroz razne igre i bilo nam je super”, kažu nam Josip i Marijeta.

Potom smo na jednoj od radionica gdje Klementina i direktorica JU Dječiji vrtić Vitez Ljiljana Kovač s djecom govore o tome šta je za njih sreća i koje je ona boje, a djeca se takmiče ko će prvi odgovoriti:

“Sreća je crvene boje!”

“Sreća je bila kad smo dobili novo igralište u vrtiću!”

“Sreća je kad odemo u igraonicu!”

Djevojčice Ana i Ivana kažu da im je na radionicama lijepo i da im je drago učiti nešto novo i igrati se s “tetom Klementinom”.

“Djeci nije neobično da me vide, kao ni njihovim roditeljima. Kroz jedan od programa “Razvoj kroz igru” kod djece se radi na poticanju psihomotoričkog razvoja i detektovanje eventualnih poteškoća kroz niz interaktivnih radionica. Ako primijetimo da neko od djece ima poteškoće koje nekada roditelji nisu primijetili ili ih negiraju, razgovaramo s njima u vrtiću, a ako je potrebno uputimo ih i na individualni tretman koji se obavlja u prostorijama vrtića ili kod nas u Centru”, kaže psihologinja Klementina Nuk-Vuković dodajući kako u Centru za mentalno zdravlje Vitez smatraju kako se najbolji rezultati u borbi protiv stigme postižu radom u zajednici i to kroz rad s najmlađima u vrtiću, preko osnovnih pa do srednjih škola. 

“Najbolji način za prevenciju je krenuti od vrtićke dobi i tako senzibilizirati i djecu, roditelje i cjelokupnu zajednicu. Kada poslije imamo neku aktivnost s djecom iz osnovnih škola, vrlo je prijatno kada me neko od njih prepozna s radionica u vrtiću. To je jako bitno i za kasnije jer će svako od njih koji su prošli naše programe bez ikakvih ustezanja doći da nam se obrati ukoliko mu naša pomoć zatreba”, kaže Klementina Nuk-Vuković.

Direktorica vrtića u Vitezu Ljiljana Kovač kaže kako je rana intervencija veoma bitna te kako podrška koju vrtić u ovom segmentu ima od CMZ-a puno znači.

“Predškolski period je jako bitan i u tom periodu se može uraditi puno više nego kad dijete krene u školu. Naš vrtić nema mogućnost da angažira pedagoga, psihologa, defektologa ili logopeda, i svu tu podršku u slučaju potrebe imamo iz Centra za mentalno zdravlje, a potrebu određujemo kroz zajedničke aktivnosti. Blizu smo, susrećemo se, djeca jako vole saradnju i pozitivno reaguju, imamo zajedničke manifestacije, nadopunjujemo se kroz rad, približavamo se roditeljima i pomažemo im da se lakše odluče potražiti ili prihvatiti pomoć ukoliko je potrebna”, kaže Ljiljana Kovač te dodaje kako osim djeci stručna podrška iz CMZ-a puno znači i osoblju.

“Postali smo nerazdvojni, i samo tako možemo najbolje djelovati, prepoznati eventualnu poteškoću i adekvatno reagirati. Predsjednica sam Udruge predškolskih radnika FBiH i u kontaktu s kolegicama i kolegama iz drugih vrtića, i često im ističem kako bi bilo korisno da svako u svojoj sredini u kojoj djeluje centar za mentalno zdravlje uspostavi sličnu saradnju kakvu mi imamo”, dodaje direktorica vrtića u Vitezu ističući kako su dobri odnosi i ozvaničeni kroz sporazum o saradnji.

“Imamo formalizirane i potpisane protokole i sa vrtićem i osnovnom školom čiji su predstavnici imali priliku učestvovati i na edukacijama organiziranim kroz Projekat mentalnog zdravlja u BiH što je još jedan bitan doprinos. Saradnja i potpisivanje protokola sa  drugim ustanovama među kojima i s onima koje rade sa djecom i mladima su među akreditacijskim kriterijima koje smo, između ostalih, nešto lakše ispunili s obzirom na našu dugogodišnju posvećenost tome”, kaže Klementina Nuk-Vuković potcrtavajući kako je CMZ Vitez uspješno prošao vanjsku ocjenu i od Agencije za kvalitet i akreditaciju u zdravstvu u FBiH (AKAZ) dobio akreditaciju za uspostavljen sistem kvaliteta.

Još jedna od spona saradnje CMZ-a sa zajednicom, a posebno s djecom i mladima je i Udruženje klijenata “Most”.

“Udruženje je jako aktivno, imamo dosta zajedničkih projekata i aktivnosti koji uključuju djecu i mlade, pa smo tako jednom prilikom imali akciju u kojoj su klijenti CMZ-a s djecom zajedno čistili gradski park, poslije su se družili uz malu zabavu uz sokove i slatkiše. Trenutno grupa srednjoškolki volonterski radi na kreativnim radionicama, redovno dolaze u centar i velika su nam podrška, a sve je isto počelo od jednog projekta koji je pokrenuo “Most” a čije su se aktivnosti nastavile i nakon njegovog okončanja”, priča nam Klementina.

Posjetili smo i jednu od spomenutih kreativnih radonica na kojoj su učenice srednje škole Lejla Sarajlić, Amina Zukan, Elma Tuco, Anela Muratović i Dženneta Mujezinović s Edinom Hodžićem i Sanjom Vidović iz Udruženja “Most” upravo završavali izradu ukrasnih podmetača za čaše i tacne.

“Sve je počelo našim projektom ‘Izgradimo most’ kojem su se djevojke volonterski pridružile, projekat je uspješno okončan ali je naše druženje na radionicama nastavljeno, izlažemo naše zajedničke radove i učestvujemo na bazarima gdje smo uvijek zapaženi i odlično prihvaćeni. Evo baš se pripremamo za zajednički odlazak u Sarajevo na obilježavanje Dana mentalnog zdravlja”, priča nam Edin Hodžić, predsjednik Udruženja “Most” i korisnik CMZ Vitez.

Volonterke kažu da im je zadovoljstvo dolaziti na radionice na koje su se, priznaju, u početku slučajno prijavile.

“Profesorica nam je rekla da imaju radionice i da se možemo prijaviti, iz našeg razreda se prijavilo nas tri, iz drugog još dvije, došle smo da vidimo kako izgleda i evo nas još smo tu. Kada smo poslije razglasile kako nam je super i dobra atmosfera onda su svi htjeli da dođu”, priča nam Dženneta.

“Nekada pustimo muziku, nekada samo šutimo i radimo, nekada sjednemo i pričamo, zavisi od raspoloženja, ali je svaki put zanimljivo i korisno”, dodaje Elma.

“Gledali smo i film vezan za mentalno zdravlje, i kad sve bolje upoznaš promijeniš stav vezano za većinu stvari, nikad ne dijelimo ljude po bilo čemu, važno je samo biti čovjek”, kaže Dženneta, a volonterke nam kažu kako su i  same kroz razgovor i druženja na radionicama naučile mnogo toga:

“Na radionicama je bilo dosta otvorenih razgovora, ljudi su otvoreno govorili o osjećajima i onome što ih muči, i vidjeli smo koliko to olakšava. Poslije toga nam se lakše otvoriti, povjeriti se roditeljima, razgovarati o svemu što vidimo kao problem i što nas u ovom uzrastu može činiti tužnim”.

Sanja Vidović kaže kako joj je također zadovoljstvo učestvovati na radionicama.

“Cure su nastavile da nam dolaze i nakon okončanja projekta, i to nam mnogo znači. S njima radimo na borbi protiv stigme u društvu i same ove radionice i naša saradnja puno toga govore o tome”, kaže dodajući kako se ona lično preporodila otkako dolazi u CMZ Vitez.

“Imala sam fazu kada sam se zatvorila u sebe, nisam nigdje izlazila, i ovdje sam doživjela ogromnu podršku, prvenstveno od Klementine pa do svih ostalih. Danas vodim radionice s profesionalcima, vodim kreativne radionice, učestvujem u projektima, a preko ‘Mosta’ sam krenula i na edukaciju za programera”, kaže Sanja dodajući kako se svojim primjerom i kroz aktivnosti Udruženja i CMZ-a bori protiv stigme koja je prisutna u društvu:

“Svako se po nečemu razlikuje, ali je suština da smo svi prvo osobe, pa tek onda sve ostalo. Osoba nije samo bolest, a bolest ne mora biti uvijek nešto što vas sputava, već što vas dodatno motiviše da budete još bolji”, zaključuje Sanja.

Edin dodaje kako su mu radionice kao i druge aktivnosti koje ima kroz CMZ i Udruženje “Most” od velike koristi:

“Sve ovo mi puno znači, korisnik sam CMZ-a već duži niz godina i oni su mi velika podrška, sve aktivnosti i angažman u Udruženju me ispunjavaju, družim se, aktivno se borim protiv stigme i diskriminacije, aktivan sam član društva a ne neko ko je zatvoren u svoja četiri zida i misli samo o bolesti i lošim stvarima”, govori nam Edin dodajući kako je posebno ponosan na predstojeće aktivnosti u okviru Projekta mentalnog zdravlja BiH:

“Naše Udruženje je pozvano da da doprinos na reviziji Zakona o zaštiti osoba sa duševnim smetnjama a ja sam s Klementinom u radnoj grupi, i to je veliko priznanje za naše Udruženje koje ima više od 40 članova čiji je rad prepoznat, kao i za naš CMZ”, priča nam Edin.

Poveznica između rada u vrtiću i srednjoj školi je prof. pedagogije i psihologije Radmila Jović koja u osnovnim školama provodi program ovog CMZ-a “Razvijanje socijalnih i psiholoških vještina u preveniranju teškoća djece i adolescenata” i druge aktivnosti, te učestvuje u provedbi programa “Povećanje blagostanja adolescenata kroz jačanje protektivnih faktora u školskom okruženju” Zavoda za javno zdravstvo FBiH i Projekta mentalnog zdravlja u BiH.

“U nekoliko odjeljenja od 5. do 8. razreda u sklopu preventivnog rada s djecom jačamo njihovo mentalno zdravlje, razvijamo bolju psihološku i socijalnu funkcionalnost  a sve kroz edukativne i kreativne radionice. Posebnu pažnju poklanjamo radu s učenicima osmih razreda na temu elektroničnog nasilja” kaže Radmila Jović dodajući da dodatni fokus stavlja i na područne škole u okolini Viteza i Busovače kako bi se što više djece uključilo.

(Almir Panjeta/AKAZ)